Sprchke Kingdom
31.01.2008., četvrtak
Pod okriljem razočarenja...
Uf, i paučina je zahvatila ovaj moj blog, otkad se nisam javila.  Ima se posla..  Već smo zašli u novu godinu, odbrojavamo zadnje dane siječnja.. Iako je ovaj blog otvoren sa namjerom da poprati našu političku scenu ovog puta bih radije komentirala jednu drugu temu, jako popularnu posljednjih dana.. Rukomet. Možda vam i izlazi na uši, ali morate se složiti da ne može više od politike, a kako ja više stremim sportu nego samoj politici..  No, ipak bez politike malo toga može proći pa tako i sport. I rukomet. Već svi znaju kako je išao naš put na EP i kako smo nezasluženo izgubili finale. I sad što mene najviše muči jest nezadovoljstvo koje se provlači kroz ljudske glave. Sad ću vam nešto priznati- nisam bog-zna-koliko stara i definitivno nemam ni dovoljno iskustva ni sjećanja, ali znam da su Hrvati kao narod jedna jako čudna sorta. Kako su nam razbacane pokrajine, tako se nekako i ljudi grupiraju. Po mom mišljenju, jedine stvari koje su nas ikad mogle ujediniti bili su taj rat i sportski uspjesi. Pošto se trenutno nalazim u razdoblju temeljitog preispitivanja vlastite osobnosti, ali i osobnosti ljudi oko mene, ponekad se sjetim nekih svojih razmišljanja dok sam još bila puno zelenija nego danas. I onda se ironično podsmjehnem. Mislila sam da je rat bio nešto sveto, nešto što će nam svima donijeti slobodu, slavu, osmijeh na lica, izobilje na stol.. Ne kažem da nije do toga došlo, ali kako je krenulo, čini mi se da ono što je nekoć bila uzlazna putanja, sad je (opet) krenulo nizbrdo. Nisam pesimist ni ništa, samo me muči kad vidim kako život postaje sve teži. Neki ideali za koje smo se borili padaju u vodu, ljudi koji su nas vodili ka oslobođenju trunu u zatvorima, dok crne sjene pravih zločinaca slobodno hodaju. Ne znam kuda, ali slobodno hodaju. Stoljećima smo patili pod okovima raznih nazovi saveznika, uletavali bezglavo u alijanse, još teže iz njih izlazili. Vodili smo ratove sa nadom da će biti zadnji, ali se to nikada nije dogodilo. Sa strepnjom smo čekali '95. i kraj rata, a onda ponekad imam dojam da taj rat još traje, samo što se borimo protiv vlastite zemlje i protiv vlastitih ljudi. Znate kad me najviše boli? Kada na ulici, u tramvaju ili čak u vlastitoj obitelji čujem kako su znali i bolje živjeti pod okriljem Juge. To zaista boli. Gdje je onaj Hrvatski san, gdje je obećana zemlja? Eno je, sa cijenama koje su skočile nebu pod oblake, sa Vladom koja nas još jednom bezglavo vodi u nove alijanse, sa kriminalom koji poput kuge ulazi u sve pore društva, sa sve većim brojem izgubljenih života na prometnicama... Sve mi se doima u tonovima sive i crne. Gadi mi se gledati vijesti koje ističu samo negativno, samo smrt i zločin. Gadi mi se.. I onda u tako teškim vremenima izroni nešto pozitivno. A to je za našu zemlju definitivno sport i uspjesi naših sportaša. Zbog njih pomisliš kako bitka nije izgubljena i kako smo možda zapravo samo zastranili s puta i potrebno je tek par koraka do prave staze. To su dani ponosa i sreće kada svi iz ormara izvadimo famozne 'kockice', zapjevamo Lijepu našu i ističemo poznatu parolu 'Proud to be Croat'. Znate što me muči- zašto ne mogu to reći i za neku političku odluku??  Proud to be Croat. Moćne riječi. I onda u danima ponosa i sreće kada svi živimo samo za jedno, za pobjedu i uspjeh na put vam stane nekoliko budala koje su se urotile protiv vas i ne daju vam da pokažete sve što možete. I to spada u jednu vrstu (šporke) politike. Što se događa tada? Tada se dogodi da vam i vaš narod okrene leđa. A zašto? Jer cijelo vrijeme pričamo o Hrvatima koji priznaju samo jednu kovinu posebnog sjaja, a to je zlato. Ako za Domovinu nisi osvojio najvišu stepenicu, pokrij se ušima i vrati u onu rupu iz koje si izašao. I to je bit cijelog teksta- želim vam reći kako sam ponekad taaaaako razočarana i ljuta kad vidim da je naš narod jedan veliki 'nevjerni Toma'. I to me boli jer se onda i ja osjećam nekako izdano. Smiješno je kada vidite na televiziji da većina stanovnika ovog planeta nema pojma o Hrvatskoj, ne znaju čak ni gdje se nalazi, ali znaju sportaše koji nastupaju pod našom zastavom. Onda se vidi tko uistinu promiče naše ime. I onda je jadno kad ti vlastiti narod okrene leđa. Konkretno u slučaju rukometaša zaboljelo me kada sam se u 4 ujutro zajedno sa još šačicom ljudi našla na aerodromu. Šačica ljudi!!! Za srebrenu medalju!!! Pokrijmo se kolektivno ušima!  Rekoše kako bi više ljudi došlo da je doček bio na trgu ili da su došli u pristojnije vrijeme.. Jebeš ti to.. Ništa drugo doli opravdanja. Pusta opravdanja. Sutradan mi je također krivo bilo kad su mediji pisalo o 200-300 ljudi koji su tamo bili.  Kakvih 200-300 ljudi?? Valjda su pobrojali sve ljude koji su se trenutno tamo našli, one Kineze ili Japance koji su u isto vrijeme sletjeli kad i igrači, osoblje aerodroma, a i same igrače, čini mi se! I drago mi je da su napisali da su to najvjerniji navijači jer uistinu jesu. Pola tih navijača sačinjavale su obitelji heroja iz Norveške, a od ostale polovice četvrtina su bili oni koji su i sami bili u Norveškoj pa su svejedno ostali da dočekaju i 'Srebrene'. Vidite sad?? Kada sam prijateljima pričala o svojoj 'noćnoj' avanturi svi su rekli ti nisi normalna, ali svaka ti čast. Neki su rekli i da ću biti pravi sportski novinar što je moja želje. A ja kažem da ću biti očajan sportski novinar- jer sam kivna na mnogo ljudi kad je o sportu riječ, jer sam pristrana i jer ne mogu obuzdati svoj jezik!  Ali, nema veze- makar nikad ne bila sportski novinar, bit ću najvjerniji navijač kojeg je ikad naš sport imao.EDIT: Cuh da ce Vlada nagraditi Paklene za srebro..  Kazu da slika govori tisucu rijeci, evo vam video pa procijenite ko je najbolja repka u Europi i na svitu!! |
02.12.2007., nedjelja
Izjave za pamcenje..
|
Evo jedne price za koju sam mislila da nece imati veze sa politikom, al' sam se prevarila. Ide ovako: Vec u cetvrtak navecer odlucih kako u petak ne idem na engleski vec punim baterije za ucenje, spavati cu najmanje do 10 ujutro. Aha..  U 9.05. mobitel zvoni. Prvih nekoliko sec mota mi se po glavi Sanjas, ne zove te nitko, ma 'ko bi te zvao ujutro, bla, bla.. Al' cudo i dalje zvoni. Spustim ruku na pod i pretrazim tapet. Napokon dohvatim vraga i prinesem uhu. Halo? mrzovoljno kazem. Javi se poznat glas, ali me iznenadilo sto bi me ta osoba zvala i u 9.05. ujutro??  Mozda se nesto dogodilo? Odmaknem mobitel od glave i pogledam tko zove- dobro sam prepoznala glas! Vratim se razgovoru i slusam sta mi dolazi sa druge strane. Netko mi u 9 ujutro nudi 2 karte potpuno besplatno za koncert Carrerasa, Boltona i Tonya i pita me sta na to kazem? Zbunjeno zahvaljujem i kazem da nemam pojma sta da kazem. Na kraju pristajem da uzmem karte. U 9.08. dolazi mi misao do glave, upravo sam dobila 2 karte za THE Koncert, ajme majko koga cu voditi sobom??? Sta cu obuci?? Panika se nastavila i sljedecih sat vremena.. U 12 izlazim iz kuce i idem na rucak sa prijateljicama. In the meantime sam nasla i sto cu obuci i koga cu voditi. Svi smo sokirani. Svi smo htjeli ici, ali kako smo ubogi studenti nismo mogli dati novce za kartu, makar je bilo u dobrotvorne svrhe. I sad ja imam 2 karte!! Potpuno besplatno. Uzbudenje je doslo do te mjere da je moja gosca(necu otkriti identitet) skoro odustala od kolokvija za koji se sprema zadnjih mjesec dana.  Odgovorila sam je. Pokupih je na faksu i zaputimo se prema Ciboni. Morale smo jednu dionicu pjehe po onom ledu, al' kako nama, tako i ostalima. Pokraj nas prolaze gospoda u toaletama, odijelima, stiklama, osjecam se malenom i nevaznom.  Kad smo usli u dvoranu prvi put mi je sinulo- ej, Carreras?! Mislim, Bolton! Ejj!!!! (Tonya imamo ionako) Prije koji mjesec sam gledala Boltona na Oprah i mislila kako lik ima famozan glas, ni u ludilu mi nije palo na pamet da cu se nac na koncertu i ovako iznenada. Glazba je krenula, svi su se opustili, meni je apsolutno odgovarao repertoar. Mozda zato sto sam se prije 8 mjeseci preobratila.. (Oni koji me znaju znat ce o cemu pricam.) Prvih nekoliko komada Carreras rastura, Boze moj koji glas?! Ne kazu zavraga da je opera glazba za zadnje redove. Pitam se, kad se Jose naljuti, jel' mu popucaju prozori na kuci?! Onda sam dozivljela ugodno iznenadenje, Tony je izasao na pozornicu i otpjevao Caruso, moju najdrazu pjesmu svih vremena. (Mislim da imam jedno 8 verzija sada u kolekciji..)Preemotivan nastup, ali bit ce toga jos. Bolton je izasao na pozornicu i svi su poceli vriskati. Njegova verzija New York, New York i potom When a man loves a woman, mama mia... Fantasticno. Dok smo jos svi bili pod dojmom, Tony se opet vratio na pozornicu i prvi put progovorio. Podsjetio nas je na razlog zbog kojeg smo te veceri bili tamo- kako bi se sjetili jedne hrabre zene koja je pokrenula lavinu u drustvu i koju cemo zauvijek pamtiti- Ana Rukavina. Prisjetili smo se i drugih mladih i hrabrih ljudi koji su nas napustili kao i drugih umjetnika za koje bismo voljeli da su te veceri sa nama, makar duhom- Tose Proeski, Luciano Pavarotti, vatrogasci.. Mislim da je to bio najemotivniji dio veceri, dvoranom je vladala apsolutna tisina, samo su stihovi 23. prosinca odzvanjali medu nama. Samo ostaje nada da vrijeme sad lijeci sve rane..  Zasto se zivot uvijek svodi samo na tugu, pitam se?!  U jos nekoliko navrata svatko od gostiju je otpjevao par pjesama i oprostili su se od nas sa White Christmas. Pljesak nije prestajao, natjerali smo ih da se ponovno vrate i poklone, ali ne i da nam otpjevaju jos nesto za kraj. Sve u svemu, jedna istinska noc za pamcenje. I sad se vjerojatno opet pitate, kakve to veze ima sa politikom?! E, pa ima jer kad god se ovakve neke humanitarne priredbe odvijaju bez politicara ne mogu proci. Jucer sam naletjela na jedan prilog o koncertu i uz sve silne izjave 'faca' jedna mi se urezala u pamcenje, ona naseg 'divnog' gradonacelnika Mikice Bandica. Na pitanje zasto je tamo on je odgovorio 'jer pobjednici idu k pobjednicima'. Novinar je trazio da to pojasni i on je to i ucinio. Rekao je kako je Ana Rukavina unatoc smrti jedan veliki pobjednik i bilo je logicno da on i njegove kolege(aludirajuci na SDP) dodu kao pobjednici na koncert. Ma mislim?? Kakve su to izjave? Odmah mi je skocio tlak!  Sramota da je to ono sto je izjavio jedan gradonacelnik(nije da mu je prvi put). Ali.. zar je stvarno, Milane, to jedini razlog zbog kojeg si dosao?! Sramota! Bar jednom smo svi mogli i trebali biti ljudi koji su se okupili da bi pomogli akciju za spas ljudskih zivota, a ne kako bi se razbacivali tako glupim izjavama. Jos se ne mogu nadiviti njegovoj prekrasnoj gluposti.. Eto, samo toliko sam htjela reci, mislim da vecini ova njegova izjava nije bila iznenadenje, uzimajuci da mu je jos jedna u nizu. On i Kiro su u napetoj borbi za Krumpir u kategoriji Biser godine. Bas zgodna prilika da postane Pobjednikom. |
01.12.2007., subota
Few days after iliti 'Volim Hrvatsku'
|
Create Yours @ HTMLLive Po prvi put na jednom od blogova gost komentator!!!!! Dok sam se ja borila na nekim drugim frontovima, u pomoc je pristigla nova mlada nada medu drustvenim i politickim komentatorima! Ladys & Gentlemen, I present you- Vox populi  Završili nam još jedni izbori, ovoga puta za šesti po redu saziv voljenog nam predstavničkog tijela. Isprva nam se učinilo da je zajedno s njihovim provođenjem završila i ova predizborna parada, ups, kampanja, ali dragi moji, kraj se još ne nazire. Stvari su se tek sad počele komplicirati i još ćemo neko vrijeme (ispostavilo se do 12. prosinca) uživati u ovoj novonastaloj postizbornoj paradi. Kao što svi već znamo, sve ostaje u rukama koalicije HSS-HSLS (zajedno s njihovim manje važnim partnerima), tj., Jožeku i Đurđici. Oni će odlučivati o sastavu nove Vlade, samim time i o našoj budućnosti. Ajme majko. Seljaci i liberali. Koja ekipa. A njima se nikud ne žuri, baš naprotiv, uzet će si dovoljno vremena za razmišljanje, točnije rečeno, za trgovinu (prodaju i kupovinu). Prava božićna euforija. I tako, dok jedni uživaju u božićnom shoppingu, Predsjednik Mesić muku muči. Kome dati mandat za sastav Vlade? Koga proglasiti mandatarom, tj. premijerom ukoliko uspije sastaviti Vladu i kasnije dobije povjerenje zastupnika? Ili su se oni sami već proglasili? Sanader i Milanović. Tako različiti, a opet tako slični. I jednome i drugome je cilj postati premijerom, tj. Milanović je do jučer to sve radio u Jurčićevo ime, a Sanader je otpočetka gurao sebe u prvi plan. Ali, pet dana nakon izbora, stvari su se promijenile. Ispalo je i da naš Zoki hoće svoj dio kolača. Zašto bi sve prepustio i sve isposlovao, sve sredio i dogovorio onoj figurici Jurčiću kad je on tu? (Ali, moram priznati, dobro je učinio, samo malo prekasno). I upravo je po tome jednak Ivi Sanaderu. I Milanović hoće nešto za sebe, ali se po nečemu razlikuje od Sanadera, odnosno, razlikovao se. Naime, dok je Sanaderu cilj, ni više ni manje, sve, Milanović se do jučer bio zadovoljio samo mjestom predsjednika stranke, ali od jučer ni njemu nije dosta samo komad. Što će mu komad, ako može dobiti cijeli kolač? Bože moj, pa nije ni on lud. Možda je moje mišljenje o njemu ipak bilo pomalo naivno kad sam vjerovala da se razlikuje od svih dosadašnjih političara. I Zoki nam je postao opijen moći. Možda je isprva djelovao na nas kao nova faca, neiskusna i lakovjerna, ali brzo je naučio kako čovjek funkcionira u hrvatskoj politici. Ili ti gaziš njih ili oni tebe. Čini mi se da većina naših političara djeluje po ovom prvom načelu. Ali, uostalom tko im je kriv? Moć je tu da je se iskoristi. Na najbolji mogući način. Makni nekog da se ti sam probiješ. Ok, sad sam se tu okomila na Milanovića, ali vjerujte, o Sanaderu bolje da ni ne počinjem. O njemu i njegovim metodama moći. I sad se jednostavno morate zapitati nije li to sve sjajno? Ova naša hrvatska politika. Ova naša država u kojoj ona vlada. Ove naše face na vlasti. Pa ljudi moji, nama bi bilo dosadno da nemamo njih! Znate kako bi bilo bezlično i dosadno da se mandatarom samo tako proglasi Sanader? Mislim, to će se vrlo vjerojatno i dogoditi, ali najprije moraju biti i neke ceremonije i zafrkancije, ne mislite li? Ništa nije jednostavno! E, dragi moji, kako smo ih samo fino uspjeli usositi! Svaka nam čast. A oni se neka samo nastave koprcati i izvlačiti iz toga najbolje kako znaju, gazeći jedni preko drugih. Samo mi je žao Mesića. Jadan on. Nije mu lako. Bogme nije. Sanader ga već napada (neizravno) da što čeka? Ljudi su već nervozni, kaže. He, he. Pa koji ljudi? Tvoja ekipica i tvoja mladež? Ljudima je, dragi moj Ivo, svejedno koga će gledati jer se ionako ništa neće promijeniti. Oni će i dalje biti u istom položaju kao i sad. Jedino će tebi možda biti bolje. Tebi i tvojima. Nama će sve ostati po starom. I dalje ćemo voziti isti auto, imati istu kuću/stan, odjeću, satove, iste kredite, zaduženja, minuse na karticama… Nitko nije nervozan, tj., malo nam jest čudno, ali nervoze nema. Hvala ti Ivo, ali ne trebaš se brinuti za nas. Meni se, baš suprotno, čini da ljudi uživaju u ovome. U tvom i Milanovićevom koprcanju. Dobro, bar ja uživam ako već nitko drugi. I sad mi neka netko kaže da ne voli Hrvatsku, naše političare, naše ljude. Da ih ne mogu više gledati, podnositi, da se žele iseliti odavde…pa kud ćete pobogu? Tu imate sve. Znate onu, 'mala zemlja za veliki odmor'? Ja mislim da bi u ovakvoj situaciji bolje odgovaralo 'mala zemlja za velika sranja'. Ups. |
25.11.2007., nedjelja
Predsjednik je nije volio.. Ili mozda je?! Jedan dan kao: GONG-ov promatrac
|
Kao sto ste prije mogli procitati, svi GONG-ovi promatraci prvo trebaju proci obukaciju. Obavljeno. Potpisati povelju, podici akreditaciju i sluzbenu majicu. Obavljeno. I to je to. Nekoliko telefonskih razgovora, stotinjak km na sjever i sve je spremno. Dan ''D''. Zajedno sa mojom DIP-ovkom(zamjenicom predsjednika) u šest ujutro zaputih se prema glasačkom mjestu br.1, Vatrogasni dom, opcinu cu zadrzati za sebe. Nekoliko rukovanja i prvi susret sa ovom stranom izbora. Biracko mjesto je spremno i cekamo sedam sati, sluzbeno otvaranje biralista. Zanjeli smo se u razgovoru tako da kad je usla prva osoba u 7,01 bili smo zateceni.  Odbor se brzo prebacio sa druge strane stola, ja zauzeh svoju poziciju. Istu onu na kojoj bijah kad ja predsjednik vatrogasnog doma navratio u osam ujutro i sest popodne. Da sumiram dan(ne namjeravam ga rasclaniti po satima) bilo je svega. I ludih biraca koji su dolazili u HDZ vjetrovkama i kapama sa stranackim obiljezjima, barbe kojem je 'slucajno' ispao letak SDP-a, ali i jednog drugog freak-a koji je pokusao glasati u ime svojih roditelja. Pogadate, sve smo ih u startu sprijecili- gospodin u vjetrovci je zamoljen da napusti biraliste, onom drugom je oduzet letak, a posljednji je udaljen sa biralista dok njegovi roditelji sami nisu obavili glasanje. Sad se pitate kako moj naslov ima veze sa tekstom koji ste procitali- e pa ima. Nakon sto je uredeno mjesto, sluzbeno smo se svi predstavili. Kad rekoh da sam promatrac iz GONG-a, Predsjednik me iznenadio izjavom da po njemu nisam trebala dolaziti. Nije mi to bila bas draga recenica. Osjecah se cudno, ali to me nije sprijecilo da sve vidim i sve kazem. Mislim da sam 'mojoj' DIP-ovki isla malo na zivce stalnim zazivanjem i pokazivanjem nekoga ili necega. Na kraju dana jedan od clanova Odbora me upitao- Imate puno primjedbi? Nasmijah se i rekoh- Ma neee.. Al' ne cini mi se bas tako, glasio je odgovor. Naglasavam bilo je svega i svacega, ali je sve u startu sprijeceno tako da mogu reci da je Odbor bio ucinkovit. Cak je i predsjednik pokazao da mi nije Neprijatelj(poslije mi je postala jasnija ona njegova recenica, mislio je da nisam trebala doci tako rano) i u nekoliko navrata se zadrzavao u razgovoru sa mnom, ispitivao me o mojim misljenjima, stavovima, odlukama.. Ipak me voli, zakljucih.(Koja budalasta misao..) Najzanimljivija je bila druga polovica dana kada su na snagu stupili preostali clanovi Odbora, vecinom mlade osobe mojih godina. Bilo je i smijeha i svega. Definitivno vidjeh izbore u drugom svjetlu. Ono sto je meni bilo najnajzanimljivije su bila 'terenska' glasanja. Imali smo 3 slucaja gdje su nas pozvali doma jer starije osobe nisu mogle izaci na biralista. Zajedno sa mnom isla su 2 clana Odbora i drugi promatrač, predstavnik Elekte.(O njemu vise na kraju) Sve je proslo u redu i vratili smo se na vrijeme da popratimo zadnji sat izbora. Dolasci ljudi su se prorijedili kako su minute tekle i svi smo sa olaksanjem i ushicenjem docekali 19 h. Napokon je gotovo, kljuc u bravu i najzanimljiviji dio, onaj koji smo svi cekali protekla 3 tjedna- brojenje glasackih listica. U osam sati znali smo prve opcinske rezultate- pobjedio je HNS pred HDZ-om i SDP-om. Dok smo kometirali protekli dan jedan od clanova odbora mi je prisapnuo da je SDP izgubio jer nisu donijeli kobasice. Nije mi bila jasna recenica pa mi je pojasnio- HNS je u kampanji umirovljenicima placao izlete, HDZ ih je gostio odojkom, a SDP- nista! Nisu imali ni skup, a kamoli toliko obozavane kobasice. E, moj Milanovicu..I sto reci na kraju dana, jedno novo iskustvo, dosta novih poznanstava, najludi odbor kojeg sam u zivotu vidjela i totalno ocekivani izborni rezultati. Jos samo da se osvrnem na mog 'kolegu', promatraca Elekte(za one koji ne znaju, to je promatracka organizaciju koju je osnovao SDP)- gospodin je dolazio i odlazio, apsolutno se ponasao kao policajac patrolirajuci kroz birace(bio je gori cak i od mene ), razgovarajuci sa njima i prepiruci se sa Odborom. Mislim da je krivac bila 'pijaca' zbog koje je kolega redovito nestajao na neko vrijeme. Kad je trebao reci za koga promatra izbore, gurnuo nam je akreditaciju pod nos i rekao- Na, tu pise, ne znajuci ime organizacije. Poslije smo shvatili i zasto- za razliku od mene kolegi je promatranje bilo placeni 300, 00 kn i to je bilo najbitnije. Lova. Pa se pitam, nije li to uvijek najbitnije? Ne, nije, mene nisu 'potplatili' pa se opet drzah svih protokola i pravila. Clanovima Odbora nije bio jasan moj entuzijazam i zanimanje za volonterski rad. Al' eto i toga ima. Sve u svemu, lijepo iskustvo koje cu sigurno ponoviti, ali najvjerojatnije u nekoj drugoj opcini. Ne valja se ponavljati.Pozdrav, JD |
18.11.2007., nedjelja
Jedne nedjelje..
|
Ove nedjelje ne bih o izborima i politici kao prosle.. Probajmo ovako- Mladi ljudi na studiju, daleko od obitelji i vecine svojih najdrazih okupljaju se s vremena na vrijeme za zajednicki objed. Tek toliko da odrze osjecaj obitelji i da osnaze svoja prijateljstva. Dok pripremaju jelo upaljen je TV, na njemu gdje god okrenes politika. Obecavaju svecano kako taj dan u njihovu domu politke nece biti. I onda se okrenu glazbi i zezanciji. Cure postavljaju stol, decki se zezaju. Sa laptopa svira Tose i odmah prva provala, doduse neumjesna, al' politickog prizvuka. -Što mislis kome Tose pjeva u kampanji? Pogledam zbunjeno i nastavim pomagati oko stola. -Racanu, odgovori prijatelj i svi se nasmiju, a potom zamisle. Ovo je bilo ruzno, zakljucimo i okrenemo se drugim stvarima. Jelo je gotovo i sjedamo za stol. Iz zdjele se pusi, tesko gutamo slinu i trljamo ruke. Snijeg i dalje pada. Pogledamo se nasmijeseni i napunimo tanjure. Topao dom, obitelj za stolom, ugodaj kroz prozor. Politika. Nesvjesni tog redoslijeda zapocinjemo pricu o mojoj odluci da za izbore budem promatrac GONG-a. Prica se rastegne i opet su na tapetu opcije, premijeri, plave oci i govornistva.. Sad kad promislim, svi mi za stolom se znamo duze vrijeme i studiramo na razlicitim fakultetima i shodno tome imamo uzasno razlicita misljenja. Buduci pravnik svaku od nasih izgovorenih misli analizira, masuci rukama. Vec ga mogu zamisliti u sudnici. On je konzerva zakljucujemo, on je za HDZ, ali nece glasati. Teta u vrticu, buduci pedagog, ima tipicno zensko misljenje. Milanovic. Na pitanje zasto odgovara sa Mlad, nov i oci. Svi okrecemo svojim ocima uz jos jedan uzdah. Matematicarka u drustvu pljuva po svima kao i Gradevinar. Ja? Analiziram im poteze dviju glavnih stranaka. -Ti si komunjara, kaze mi Gradevinar. -Pardon, ispravljam ga, nisam, ja sam liberal po nacelima, ali ne pripadam nijednoj stranci po opredijeljenju. Smijemo se i nazdravljamo. Razglabamo o programima stranaka o kojima(tek smo tada shvatili) imamo jako krhko znanje. Pitam se tko je kriv, mi ili stranke? Mladi smo..al' i dalje drzim da nije do nas. Na spomen Sanadera Pravnik kaze da je ocajan i pritom se smije, znamo da se zeza. Gradevinar stavlja ruku na srce i priznaje da je maher, nema sto. Pedagogica drzi da ce bolji premijer biti Milanovic na sto je cak i Matematicarka blijedo gleda. Da, nije ona jedina kojoj nije jasno sto to SDP izvodi. Objasnjavamo joj situaciju u oporbi i krecemo dalje. -Cacic? -Lopuza, Gradevinar je zestok. -Sto je on uopce napravio, pita Matematicarka. Ja, kao osoba upucena u stvar, pricam joj o svom iskustvu sa Ratkom i saznanjima koja imam. Nije ni on onaj kojeg trazimo, zakljucak je. Na TV-u iza nasih leda prolaze propagnadni spotovi. Doticemo se Rive i Ante. Gradevinar ga odlicno 'skida' na sto se kidamo od smijeha. U žaru zabave puca stolica pod Pravnikom sto je jos vise raspirilo humor u nama. Prici nema kraja. Prikazuje se spot Umirovljenika i svi na kraju jela zakljucujemo kako je to prava stranka za koju bismo svi trebali glasati. A razlog je sljedeci- svi cemo jednom ostarjeti. Zasto onda ne bismo njima dali da nam pripreme teren? Punih zeludaca i nasmijesenih lica dizemo se od stola, oblacimo i rasprsujemo po gradu. Jos jedan prode dan, druzenje je gotovo, snijeg i dalje pada.. Politika. |
|
Nasmijte se, izbori su tek jednom u 4 godine.. IZBORI 2007. galerija              Ako vam se svidjelo i htjeli biste zaviriti na drugu stranu izbora, posjetite IZBORNIK.com!! |
15.11.2007., četvrtak
Kad se stariji aktiviraju..
Evo ovako.. Ove godine se odlucih vise aktivirati na izborima pa otvorih blog.. Ne. Pa odlucih prosetat do GONG-a i postat promatrac na izborima. Sve u redu, rekli su. Ispunih formular i nakon nekoliko dana su me pozvali na edukaciju. Ne znam koja su tocno bila moja ocekivanja, ali moram reci da se iznenadih. Dodem ja pred Zelenu akciju i doceka me stariji gospodin. Pitam ga za GONG i kaze on da udem i da je i on tu iz istog razloga. OK.. Popnem se gore do sobe i- paf! Docekaju me jos dva starija gospodina od kojih jedan hoda uz pomoc stapa. Moram reci da mi je to bio sok. Stariji gospodin, zasto on zeli nadgledati izbore?! Ne mislim da nema pravo, ali covjek ima velikih problema sa hodanjem. I sa koncentracijom, al' o tome vise slijedi. Do termina kada je sastanak trebao zapoceti prostorija se napunila i to sa svim dobnim kategorijama, no na kraju smo ipak mi mladi prevladali. Zanimljive su bile teme do pocetka sastanka. Jedan od starije gospode koje sam spomenula na pocetku je prvo pomno istrazio prostor Zelene akcije, a potom probrao stolac koji mu najvise odgovara. A onda je zapoceo svoju pricu.. -Sto mislite hoce li nam dati majicu ili kisobran?! Mi smo ga samo pogledali u smisli 'apsolutno mi je svejedno'. -Mislim da je bolje kisobran, ako je kvalitetan.. Majice su im sve neke male, prosla mi je bila do pupka. Nitko od nas prisutnih nije reagirao.  -A sto bi ti radije, majicu ili kisobran?! obratio se drugom starijem gospodinu u prvom redu. -Ma sto ce mi kisobran?! Imam ih doma pet-sest, a za sto? A ni majicu necu obuci.. Sad sam bio na par skupova i nakupio se svega. -A je tu ledeno.. opet je zapoceo onaj prvi. Zamisli kako ce tek tamo biti ledeno i nece nam dati gablec. Moras svoj gablec ponijeti. Svi su zaokrenuli ocima. -Sjecam se jedne godine smo isli na Jarun i bilo je jesti i piti. I jos smo plesali. Covjek se na to zamislio, a mi ostali smo se pogledavali i smijeskali. Onda se oglasio drugi gospodin, onaj iz prvog reda. Otkrio je da ima 86 godina i da je udovac. I nabrojio je sve moguce zemlje koje je posjetio tijekom svog vojnog vijeka. Prica je krenula nekako ovako: -E, deca, sa 16 sam se pridruzio partizanima, sa 18 sam vec zavrsio vojnu akademiju u... Bio sam u Egiptu, Libiji, Rusiji.. I na to su dosle cure iz GONG-a. Tijekom cijelog sastanka jedan od njih je bolno uzdisao, pogedavao kroz prozor nezainteresiran, nakasljavao se.. Drugi je pak upadao konstantno u rijec i to toliko puta da je bila ocigledna nelagoda cura koje su nas trebale uputiti u postupke ponasanja tijekom naseg promatranja. Kraj sastanak je dosao pozdravljen sa odusevljenjem. Razlog zbog kojeg vam sve ovo opisujem jest da zelim pokazati kako mislim da negdje mora biti granica za to promatranje. Ocigledno je bilo da stariji ljudi imaju problema sa koncentracijom i pracenjem. A da ne kazem da ce se dogoditi upravo ono na sto su nas cure upozorile- mi necemo biti tamo u ulozi policajca, nego promatraca. Ne mogu zamisliti onu gospodu u tim ulogama. ALi, tko sam ja da mislim da ce tako sigurno biti. Mozda ce bas biti bolji od mene i drugih mladih osoba. Mozda.. Saznat cemo za sedam dana.Najava: sljedece nedjelje donosim vam prikaz mog dana kao promatraca na izborima.. Pa da vidite kako to izgleda.. Pozdrav, JD P.S. Pogledajte blog moje kolegice Karole koja se nasla u slicnoj situaciji.. |
14.11.2007., srijeda
Sve piše u zvijezdama...
|
Milanović - Sanader Izbori koji su pred nama dobra su prilika za analizu ličnosti vodećih političara. Što se zapravo krije iza svakog od njih, najbolje znaju oni sami. No raspored planeta na dan njihova rođenja može nam mnogo toga razjasniti, objasniti i otkriti o kakvoj se ličnosti radi. Dva vodeća imena su Zoran Milanović i Ivo Sanader, pa krenimo redom, po abecedi. ZORAN MILANOVIĆ, 30. 10. 1966. Decentan i suzdržani Škorpion koji zna jasno reći što misli i kakve su mu namjere. Istina je i da ih koji put može i skrivati. Na dan njegova rođenja naglašena su dva stelliuma planeta – jedan je u Škorpionu, a drugi u Djevici. Oba znaka mogu odlično surađivati, a zbog dinamičnih planeta u Djevici, osoba zrači i potrebnom mjerom i razumom. Mjesec u Biku u odličim je aspektima s Marsom, Plutonom i Uranom u Djevici, pa Milanović može cijeli život očekivati veliku podršku i pomoć od žena općenito, no vjerojatno je i da će mu popularnost s vremenom rasti sve više i više. Kvalitete Škorpiona (pronicljivost, dosljednost, privlačnost i snaga volje) prisutne su na pozitivan način, jer je većina aspekata planeta u njegovom znaku (Sunce, Neptun, Venera) dobra. Ono što upada u oči jest da je rođen dan nakon punog Mjeseca i dan nakon djelomične pomrčine Mjeseca. Trenutak kad je došao na svijet može se opisati kao situacija zrela za promjenu, pa je izgledno da i kao ličnost nosi u sebi začetak budućih promjena ili mu je time općenito obilježen životni put. Tamo gdje se on nađe, nešto je sazrelo i stvari kreću novim, drukčijim tokom, a on je taj koji radi na istom. Odličan je analitičar, a rezultate svojih zapažanja i analiza zna odlično povezati s vlastitom inuticijom. S vremenom će razviti i opušteniji pristup u odnosima s medijima. Ono što će mu teže ići jest spajanje starog i novog (opozicija Saturna i Urana, no nije izdvojena), a da bi to uspio provesti u djelo, trebat će se osloniti na stručne suradnike (aspekt je povezan s drugim dobrim aspektima, pa ako si na tu temu nađe dobre savjetnike, uspjet će i u tome). Karmički čvor razvoja mu je u Biku, pa će mu svakako biti korisno da napusti „ratnička“ raspoloženja iz prošlog života i okrene se smirenom i sigurnom djelovanju korak po korak, što će mu donijeti i potrebnu ležernost i popularnost. IVO SANADER, 8. 6. 1953. Blizanac ne može bez priče. Puno riječi govori i o puno planeta u ovom znaku (Sunce, Mars, Jupiter), ali same nisu međusobno niti u konjukcijama, što znači da nisu dovoljno povezane. Otuda se koji put stječe dojam da kao da pred vama govori više ljudi o više tema, a kao da svatko istovremeno priča svoju priču, bez veze s onim drugim. Ipak zbog jakog trigona Saturna i Neptuna sa Suncem, uživa podršku autoriteta, starijih i konzervativnijih, te često uživa stabilan i tradicionalan položaj. Takvim se i osjeća, pa se na jednak način želi i nametnuti. Zbog dominacije zraka, mnogo toga ostaje na riječima i obećanjima u koja sam vjeruje, čak i onda kad nije siguran. Spreman je sve obrazložiti i objasniti, a glavno sredstvo mu je riječ, kao i svakom Blizancu. Priči nikad kraja, pa i kad ga kritiziraju s argumentima, on će opet odgovoriti jezikom. Mnoge stvari idu mu više zbog podrške drugih, a sam katkad vidi sve ružičasto, pa mu nedostaje smisla i razumijevanja za probleme drugih. Sve nadoknađuje snagom riječi, no samo dotada dokad su mu drugi spremni vjerovati. Osoba je koja može izdržati maratone (trigon Marsa i Saturna, te Neptuna), no to su (zbog prevage zračnog elementa) oni diplomatski maratoni, sastanci, dogovori, pregovori i diplomacije. Informacije do kojh dolazi putem vlastite intuicije, mogu ga odvesti na potpuno krivi put, pa je bolje da se ne oslanja na intuiciju, nego na konkretne činjenice. Karmički čvor mu se nalazi u Vodenjaku, pa ako želi napredovati, bilo bi dobro da odbaci pristup kao da je on centar (južni čvor u Lavu koji treba napustiti), ili pak dozu tradicionalnog autoriteta i ega, te odlučno krene putem socijalne pravde, humanizma, brige za najšire društvene slojeve, iskrene pomoći drugima, pri čemu treba biti što diskretniji i ne isticati sebe, nego raditi za opće ljudsko dobro (Vodenjak). DAN IZBORA, 25. 11. 2007. Na dan izbora na nebu će biti vodeni lotos Marsa u Raku, Merkura u Škorpionu, te Urana u Ribama, što svakako pogoduje Milanoviću, pa će mu neke stvari ići u prilog i lakše nego što je očekivao. No isti dan, Mjesec se nalazi u Blizancima, pa će i Sanader i te kako dobiti na popularnosti, što pak ide i njemu u prilog. Dugoročnije gledajući, zbog kvadrata Saturna i Urana na njegov znak, opozicije Jupitera i Plutona, što god bilo, Sanader će se morati suočiti s određenim preprekama, kočnicama, moralnim dvojbama i stresovima koji su pred njim. Milanović će dugoročnije uživati lijepu podršku planeta – Saturna u Djevici koji će također pred njega postaviti zahtjeve maksimalne ozbiljnosti i odgovornosti (jer će mu tranzitirati „njegove“ planete u Djevici), Jupitera koji uskoro prelazi u Jarca, Urana u Ribama koji će mu odlično pogodovati za sve novo, pa je izgledno – opet, kažemo, što god bilo – da je pred njim kvalitetan životni period. Izvor: Horoskop.hr E, sad.. Na ovo naletjeh prilikom jednog uobicajenog dnevnog surfa. Svi su pomahnitali pa i astrolozi, svi zele dati prognoze.. Ah, idu mi na zivce.. Al' neki se i zabavljaju na to pa evo.. Zabavite se! Sudeci po prognozama Horoskop.hr novi premijer ce zasigurno biti Jurcic jer 25.11. voda vise ide na Milanovicev mlin ergo SDP-a.. Zivi bili pa vidili! |
11.11.2007., nedjelja
Ljudi su snaga i zato budimo svoji i idemo dalje
|
Eh, pocelo je, pocelo.. Sa svakog panoa smijeska vam se neko od lica s nase politicke scene. Sve bi bilo divno da nije tako smijesno.. Tek je prvi tjedan sluzbene kampanje iza nas, a vec smo mogli svjedociti pljuvanjima svakakvih vrsta i sa svih strana. Eticko povjerenstvo ima pune ruke posla sa HSP-ovom Rivom i HDZ-om, Vatikan mora obuzdavati svoje ljude, cak su i Slobu umijesali u sve ovo.. Ljudi moji, opce ludilo!! Kumice na placu pricaju o HDZ-u, zene u tvornici o Mikici Bandicu i novom Kvatricu, ljudi u tramvaju se okrecu na spomen Cacica.. Svatko ima svoje misljenje i stav i svi ga se drze kao slijep plota. A ja? Ja se jos uvijek drzim centra iako po svojim svjetonazorima naginjem blago liberalima tj. Ljevici. Inace nije mi u opisu mog buduceg posla da se svrstavam u 'koseve' ni 'opcije'.. Sto ne znaci da za 10 godina necu biti medu pobornicima neke od stranaka.. Samo se nadam da ce biti bolje nego sada, hocu reci, da cu zivjeti bolje nego sada.. Jer, budimo realni(evo Kaze u meni), tkogod pobijedi na ovim izborima, tamo je prvo zbog sebe, a onda ako napravi stogod i za mene, dobro za mene.. Njemu jos bolje, mozda dobije jos koji mandat.. I sto su nam onda priredili nasi divni kandidati? Ivo je marljiv, sakuplja sve sportase kojih se moze sjetiti da bi namamio neodlucne da glasaju za njega. Moram priznati da mi se to cini briljantno jer uvijek ima onih koji su zaludeni sportasima i opcenito poznatim osobama i reci ce 'E, pa kad su Niko Kovac ili Ivano Balic u HDZ-u, i ja cu za njih glasat. Pravo zbore ljudi, dijaspora je bitna' i te slicne stvari.. Da kazem realno, moja sestra zivi u dijaspori vec 10 godina i ja joj ne bih dala pravo glasa.(Sad kad ovo procita ) A razlog je taj sto ona zivi 'preko bare' i nema pojma kako je tu! U redu, cuje od nas, ali to nije isto kao kad to osjetis na svojoj kozi.. Za americke standarde zivi sasvim solidno, kucnom budzetu pridonosi placom od $ 2,500 mjesecno s kojom moze pokriti mjesecne rezije i opet joj ostane za druge stvari. Muz ima vecu placu. I onda si ja mislim 'Seko, da je meni $ 2, 500 mjesecno, bilo bi mi kao bubregu u loju.. Al' ona to ne kuzi bas.. No, dobro.. Dakle, ja nisam da dijaspora glasa..Tuzite me, sto mi mozete??! Eh, i kad sam jos kod HDZ-a moram spomenuti Crkvu.. Gospon Jezerinac, sto je sad to?! (Opet)Ja drzim da se Crkva ne bi trebala mijesati u politiku. Negdje mora postojati granica u tom ludilu. Jasno mi je da je svecenstvo dio politicke obitelji, glasaju kao i mi na izborima, pobornici su odredenih stranaka, sve stoji..ali mi je totalni apsurd da meni svecenik na misi kaze da pazim za koga cu glasati i da mi nudi savjete ili da cak propagira jednu stranku, a drugu proziva... Cisto ludilo! Tu tek vidimo koliko je svijet zastranio, oni koji su se zavjetovali na poniznost su isto nanjusili miris love pa 'ajmo..hajka.. Ne sjecam se da je Krist spominjao politiku u svojim propovijedima.. Mislim da je on mislio da nas Crkva treba voditi duhovno, a ove druge 'poganske' sluzbe ostaviti poganima.. No, dobro.. Ostavimo to po strani, 'ajmo mi do Zokice naseg! Kaze on Ivi da je uzeo slogan od Slobe i neka otide sa svojim pristalicama sto dalje. Zanimljivo.. Uvijek mi je intirigantno slusati price o Zokici.. Znate, novo meso na sceni.. Onda neki kazu(moj otac, recimo) da im se ne svida(ublaziti cu njegove termine) jer svi su se opekli na Miksica prije koju godinu. Dode novi lik i svi rekose- glasajmo za njega, a na kraju?! Macak u vreci! Tako da sada neki pusu i na hladno! A drugi kazu(vecinom osobe zenskog spola, cuh na svoje usi) 'Joj, ja bih glasala za SDP, onaj Milanovic je tako zgodan, koje oči?! Sto ce nam stalno svi ti silni starci, dajte nesto zanimljivo!' Krizam se. I kakve su to zbunjole sa Milanovicem i Jurcicem, prvi je sef stranke, al' ce ovaj drugi biti premijer?! Pa dajte mi tog premijera da cujem nesto i od njega, sto mi onda samo Zokicu gurate pod nos?! Premijer mi je bitniji, ipak ce mi on naredne 4 godine biti trn u oku!No, pustimo mi SDP, moram se dotaknuti i Cacicevog HNS-a i 'Aquafresh' HSP-a.. S kojima da pocnem? Uzmimo Ratka prvog.. Dakle, Ratko vec godinu dana prica o svojim planovima i stvarima koje je napravio pa mi sve nesto pada na pamet da bi mu se moglo dogoditi da izvjesi na ovim izborima poput Slovenca Peterle koji se godinu dana spremao pa mu Turk uzeo stafetu pred ciljem! Al' nije li bas to politika, varljiva kurva! Nas Ratko prica o studentskim kreditma, besplatnom prijevozu i cemu sve ne i ja si mislim 'Pa daj, samo o tom govoris zadnju godinu, daj mi nesto novo! U Varazdinu ti je to uspjelo, al Varazdin je mala sredina, vidjet cemo kako ce to ici kad budes svim srednjoskolcima Hrvatske trebao dati besplatan prijevoz i sl.. Ipak ce ti se malo stegnut kesa, cini mi se..' I definitivno, uzevsi u obzir sv. Trojstvo ovih izbora HDZ, SDP i HNS, 'Narodnjaci' imaju najlosije spotove. Ne znam tko je to radio, al' ocajno je napravio! A mene to uzasno zivcira, tako da- Dragi Ratko, hvala i tebi, al' moj glas neces dobiti! Za kraj, my favourite- 'Aquafresh' HSP.. Uzalud vam trud sviraci, ni Gulianno ni nista vam nece pomoci.. HDZ vas je cinkao i spot(famozna RIVA) vam ne valja.. A Anto mi je tako lijepo pjevaaaoo na jednom skupu, milina mi je bila slusati.. Damn!Toliko od mene o prvom tjednu predizborne kampanje! Do nedjelje,JD |
03.11.2007., subota
Utrka je startala..
|
Tko prvi, njegova djevojka! Jedva cekam... |
